Ovu zanimljivu astronomsku pojavu gledali smo prije trinaest godina. Našim teleskopima uz posebne filtere za promatranje sunčeva diska ponovno ćemo je promatrati u Korčuli od 13 sati i 15 min ( ulaz u stari grad).
Planet Merkur je najmanji planet Sunčevog sustava. Nalazi se najbliže Suncu, te upravo ta blizina mu daje niz karakterističnih obilježja.
Od svih planeta, Merkur ima najizraženiju eliptičnost orbite, kao i njen nagib u odnosu na ekliptiku po kojoj Zemlja kruži oko Sunca. Merkur, ima izuzetno slabu atmosferu.
Nedostatak atmosfere, kao i jako izražena eliptičnost putanje, uvjetuju velike temperaturne razlike. Temperatura obasjane površine doseže oko 470 °, dok su dijelovi planeta zaklonjeni od Sunca podložni padu temperature na otprilike -190 °C, što je razlika od 660 stupnjeva!
Merkur ima orbitu tako blizu Suncu, da se uvijek nalazi u njegovom sjaju, te ga je moguće vidjeti samo u večernjim ili jutarnjim satima blizu horizonta.
Vrijeme potrebno za jedan obilazak Merkura oko Sunca je 88 dana, što nam omogućuje da ga kroz jednu našu godinu gledamo u ciklusima. Obično ga možemo promatrati u večernjim satima pri zalasku oko 2-3 tjedna, zatim se toliko približi Suncu da ga više ne možemo vidjeti oko mjesec dana, te se pojavi prilikom svitanja, kada ga ponovno možemo promatrati 2-3 tjedna, te nam opet nestane u blještavilu Sunca na oko jedan mjesec, te se taj ciklus ponavlja.
Nalazeći se između Sunca i Zemlje, ponekad možemo promatrati kako Merkur klizi preko površine Sunca. Taj događaj odavno nema znanstveni karakter, no astronomi amateri mogu iz zabave ponavljati razna povijesna mjerenja, npr. odrediti brzinu kretanja Merkura, njegovu masu, veličinu, udaljenost, koristiti spektrografske metode istraživanja njegove atmosfere i sl. Prijelaz Merkura je svakako idealan događaj u populariziranju astronomije.
Površina Merkura je vrlo slična Mjesečevoj površini, prepuna udarnih kratera, kružnih brda i bazena. Krateri se javljaju sa središnjim uzvišenjima i bez njih. Oko nekih kratera se šire svijetle zrake. Udarni su krateri i do danas očuvani jer na Merkuru nema ni atmosfere ni vulkanske aktivnosti koja bi ih izbrisala. Materijal iz kratera je mnogo manje odbačen nego na Mjesecu zbog veće gravitacije Merkura. Pored kratera, na Merkuru se mogu zapaziti i pukotine koje su nastale pri stezanju Merkura uslijed hlađenja.
Te pukotine se nazivaju resasti rasjedi. Visoki su 2-3 km, a pružaju se stotinama kilometara u duljinu. Smatra se da se uslijed stezanja Merkurov polumjer s vremenom smanjio za čitav kilometar (oko 0.1%).
Merkur vrlo sporo rotira oko vlastite osi. Okrene se tri puta oko vlastite osi za vrijeme dva obilaska oko Sunca. Ova rezonancija je stabilna zahvaljujući velikoj ekscentričnosti Merkurove putanje.
Ovako spora rotacija Merkura ima kao posljedicu neke zanimljive efekte. Da smo kojim slučajem u mogućnosti biti Promatrač na površini Merkura u određenim uvjetima vidjeli bi Sunce kako izlazi, vraća se nazad ispod obzora i ponovo izlazi.
ovako će to biti vidljivo kroz naš teleskop